Problem pretilosti se pojavio u drugoj polovini 20. stoljeća u najrazvijenijim zemljama. Odnos prema ovoj pojavi nije uvijek bio ispravan. Prema pretilosti se treba odnositi kao prema kroničnoj bolesti, gdje se ponekad dešavaju poboljšanja i pogoršanja. Gubitak tjelesne mase(težine),kod pretilih osoba, ukoliko se ne održava, možemo gledati kao kratkoročno poboljšanje. Dakle cilj bi bio održavati tjelesnu masu stalnom(optimalnom) i ne ulaziti u procese gubitka a nakon toga opet dobivanja tjelesne mase.“Čudesnim „ dijetama izgubimo nešto kilograma da bi ,po njenom napuštanju, vratili istu ili ,možda ,za koji kilogram, veću težinu. Rigorozne dijete nisu rješenje jer nisu dugoročno održive. Ova „klackalica“ je pogubna za naše zdravlje...