02.05.2016.
Civilizacijski i evolucijski utjecaji na pojavu pretilosti
Problem pretilosti se pojavio u drugoj polovini 20. stoljeća u najrazvijenijim zemljama. Odnos prema ovoj pojavi nije uvijek bio ispravan. Prema pretilosti se treba odnositi kao prema kroničnoj bolesti, gdje se ponekad dešavaju poboljšanja i pogoršanja. Gubitak tjelesne mase(težine),kod pretilih osoba, ukoliko se ne održava, možemo gledati kao kratkoročno poboljšanje. Dakle cilj bi bio održavati tjelesnu masu stalnom(optimalnom) i ne ulaziti u procese gubitka a nakon toga opet dobivanja tjelesne mase.“Čudesnim „ dijetama izgubimo nešto kilograma da bi ,po njenom napuštanju, vratili istu ili ,možda ,za koji kilogram, veću težinu. Rigorozne dijete nisu rješenje jer nisu dugoročno održive. Ova „klackalica“ je pogubna za naše zdravlje.
Tijelo uvijek pokušava održati najveću dosegnutu tjelesnu masu. Ako je prekomjerna masa postala osobina našega tijela dok smo bili djeca, naše tijelo će to stanje pokušati održavati i dalje.
Mi smo potomci generacija koji nisu živjeli u obilju hrane. Glad nije bila neobično stanje. Pojavu prejedanja tako možemo promatrati u sklopu razmišljanja-Sada ima hrane , pojedi koliko možeš , pa i više od potrebnog. Da bi preživjeli morali smo imati mehanizme koji su brzo i efikasno spremali viškove konzumirane hrane u obliku masti. Tko je imao efikasniji mehanizam skladištenja masti, preživljavao je krizne periode gladi i prenosio svoj genetski materijal na potomke. Mi smo za stvoreni da preživimo periode nedostatka hrane ,koji su bili česti tijekom povijesti. Danas nema perioda krize tog tipa. Barem na našem podneblju. Ali naš uspješni mehanizam skladištenja viškova u obliku masnih depozita je ostao . Mislim da ljudi nisu krivi za to. Civilizacija u kojoj živimo nosi najveći teret krivnje za pojavu epidemije pretilosti.
Moramo promijeniti razmišljanja da su pretili ljudi glupi i lijeni. Mišljenja sam da su ljudi ,ovoga doba, žrtve odnosa i stanja naše civilizacije.
Današnjem čovjeku su nametnuli sjedeći tip života. Nitko ga nije pitao želi li to. Nekada smo bili plaćeni da se krećemo i radimo. Danas mi plaćamo da nas pokrenu. Dokaz za to su teretane koja svaka gradska četvrt ima.
Čovjeku su uzeli slobodno vrijeme ne pitajući ga da li mu to odgovara. Svakodnevno spremanje hrane u obitelji i zajednički objed je rijetkost. Na ponudi su veliki broj fast –food restorana kojima od naziva priznajem samo prvi dio. Vratite čovjeku slobodno vrijeme i situacija će se promijeniti.
Istina je da većina ljudi ne jede zdravu hranu. Istina je da se ljudi i malo kreću. Ali istina je da danas utjecaj stresa, lijekova, nedovoljno sna,depresija ima utjecaj na naš život kao nikada prije u povijesti.
U ovim nenormalnim situacijama, nenormalno se ponašamo.
Radi toga trebamo uvesti nešto racionalnosti u naša razmišljanja i postupanja.
1.Odlučimo da nećemo dobivati svake godine na težini
2.Pretile osobe neka sebi daju za cilj smanjenje tjelesne mase za 5% godišnje
3.Uvedite zdrave navike u Vašu svakodnevicu koje možete održati cijeli život
Ovi mali-veliki koraci će osigurati veću kvalitetu Vašega života. Dati će dojam da Vi , ipak, možete kontrolirati Vaš život. Što bi bilo normalno.